Razgovarali smo s dobitnikom prestižne Rotary Peace Fellowship stipendije. Što za njega ova stipendija znači, što očekuje od programa na Sveučilištu Chulalongkorn u Bangoku, koji su planovi po povratku, ali i mnogo više doznali smo u ragovoru Vedranom Obućinom.
Dobitnik si prestižne Rotary Peace Fellowship stipendije, kojih se dodjeljuje tek 50 u cijelom svijetu. Za početak, reci nam nešto o sebi, kakav je osjećaj biti dobitnikom i što za tebe znači ova stipendija?
Osjećam se vrlo privilegirano biti među 50 dobitnika ove stipendije i uzbuđeno što ću provesti tri mjeseca s podjednako privilegiranim ljudima iz cijeloga svijeta. Velika je to odgovornost jer se radi o stipendiji koja daje mnogo, ali i traži podjednako puno. Tu odgovornost preuzimam kao politolog i teolog, kao medijski aktivna osoba koja je ujedno i svećenik Ortodoksne starokatoličke crkve. Živim u Rijeci, radim doktorat u njemačkom gradu Regensburgu na temu pomirbe na temelju religije i uloge religijskih službenika u toj pomirbi. Bavim se političkim i vjerskim analizama, ponajviše za područje Jugoistočne Europe i Bliskog istoka jer sam proveo mnogo vremena u Iranu. Također vodim Udrugu za gastronomsku kulturu i baštinu Taste of Adriatic, koja je poznata po svom gastronomskom portalu istog imena.
Kako si saznao za Rotary Peace Fellowship i zašto si se odlučio prijaviti?
Moje zanimanje za religijsku diplomaciju i vjerski utemeljeno mirotvorstvo zainteresiralo je članove Rotary kluba u Rijeci, koji su mi savjetovali da se prijavim za ovu stipendiju. Sada mi je, naravno, izuzetno drago da sam to učinio. Kad sam krenuo saznavati podatke o ovom studiju, shvatio sam da je to velika pomoć i doprinos mojem doktorskom studiju, ali i želji da kao svećenik nastavim putem vjerskog pomirenja. Ovakav program može samo pomoći mojim idejama, a ujedno bih sam htio pridonijeti svojim idejama Rotaryjevim ciljevima u pogledu mira. Prije par godina održao sam predavanje članovima Rotary kluba Rijeka o Immanuelu Kantu i njegovoj ideji vječnoga mira. Od te filozofske i misaone pozicije došli smo zajedno, eto, i do praktičnog ostvarenja u obrazovanju za mir, a sutra i do konkretnog djelovanja. Mislim da je to dobar put koji pokazuje da ljudi nisu odbacili temeljne želje za mirom i prosperitetom.
U siječnju putuješ za Chulalongkorn University u Bangkoku. Je li to Sveučilište bilo tvoj prvi odabir i ako da, zašto?
Sveučilište Chulalongkorn, koje se popularno i skraćeno naziva Chula, je jedino nudilo kratkotrajni studij pomirenja u trajanju od tri mjeseca. Ništa više od toga mi trenutačno ne bi odgovaralo, no samo sveučilište ima snažnu međunarodnu razinu obrazovanja, najsnažnije je sveučilište u Tajlandu i među 50 najboljih u Aziji. Za svakog akademski aktivnog građanina je sama ta činjenica primamljiva, ali sam program je ipak vezan uz Rotaryjeve ideje tako da je Bangkok u jednom pogledu samo mjesto gdje se plemenitost i miroljubivost dijeli među profesionalcima.
Koja su tvoja očekivanja od programa i imaš li već neke planove po povratku?
Prema razgovoru s prošlim polaznicima i onime što sam saznao o programu, očekujem mnogo razmjena mišljenja i iskustava, stjecanje praktičnog rada na pomirenju i mirotvorstvu, širenje mreže poznanika s istim interesima i motivima, a dakako i upoznavanje meni sasvim nepoznatog Tajlanda. O mojem odlasku su, dakako, upoznati i moj mentor za doktorski rad, inače profesor povijesti specijaliziran za povijest religije u Istočnoj Europi, kao i moj nadbiskup, te su obojica iskazali interes za davanje prostora djelovanja nakon mog povratka. Ovo je vrlo važno jer su obojica prepoznali i akademski i praktično-pastoralni aspekt ove naobrazbe i žele podržati daljnji znanstveni rad kao i praktično djelovanje na terenu. Ne trebamo gledati daleko. Pomirenje na temelju religije je moguće ostvariti već u hrvatskom susjedstvu, naročito u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj samoj. Na jednoj široj i globalnijoj razini, iskustva iz Tajlanda ću nastojati širiti kroz stručne i znanstvene članke, medije, seminare i naročito mirovne aktivnosti usmjerene mladima, koji kao budući donosioci odluka moraju što prije biti uronjeni u ideje mirotvorstva.
Imaš li neki savjet za one koji razmišljaju o prijavi? Kakvo je bilo tvoje cjelokupno iskustvo oko procesa prijave?
Prije svega, potrebno je pripremiti svu dokumentaciju i odlučiti se za ovaj korak debelo unaprijed. Treba naći vremena, odvojiti tri mjeseca i uputiti se u Aziju. Sam proces prijave nije težak, sve je vrlo jasno objašnjeno i Rotary daje fenomenalnu pomoć i savjete prilikom prijave. Vrlo je važno imati solidan životopis, jasno iskazati što se želi postići dobivanjem stipendije i barem okvirne kratkoročne korake nakon što program završi. Dakle, program je usmjeren prema osobama koje se doista bave mirotvorstvom, koje razumiju kako svijet danas funkcionira po tom pitanju i koje rade na nekom mjestu gdje bi mogli bez poteškoća iskoristiti svoja nova saznanja, ponajprije u diplomaciji, novinarstvu, znanosti, obrazovanju, ali i unutar vjerskih institucija, kulturi i sličnim područjima.
Hvala ti na razgovoru Vedrane. Želiš li još nešto reći za kraj?
Hvala Vama na interesu i nadam se da ćemo ponovno razgovarati nakon mog povratka. Volio bih se zahvaliti na povjerenju Rotary klubu i svima koji su me poduprli u ovoj prijavi. Svi su bili vrlo susretljivi i iskreno su mi davali svaku pomoć i podršku na ovom putu. Hvala!