Guvernerski mandat dr. sc. Davorka Obuljena u Rotary Distriktu 1913 u rotarijanskoj godini 2024./2025. bio je mnogo više od administrativne i upravljačke dužnosti – bila je plovidba ispunjena susretima, inspiracijom i dubokom vjerom u dobrotu. Bio je to mandat srca, posvećen čovjeku i zajednici, u kojem su riječi služenje i prijateljstvo zaživjele u punom značenju.
Kao guverner, Davorko Obuljen je obišao svih 74 rotary kluba našeg Distrikta, slušao, razgovarao, hrabrio i povezivao. Njegovi susreti s članicama i članovima klubova nisu bili tek protokol, već iskreni susreti ljudi koji dijele viziju boljeg i pravednijeg svijeta. U svakom gradu, u svakom klubu, ostavio je tračak topline i podrške, potičući rotarijance da ostanu vjerni temeljima na kojima je Rotary izgrađen.
Mandat je obilježen i snažnim otvaranjem prema međunarodnoj rotary zajednici – potvrdom da smo dio pokreta koji nadilazi granice, jezike i kulture. Suradnja s klubovima i distriktima iz drugih zemalja, kao i aktivna prisutnost na važnim regionalnim događanjima, poslala je jasnu poruku: Hrvatska ima što ponuditi Rotary svijetu – plemenitost služenja i predanost našem poslanju.
Svečanost obilježavanja 120 godina Rotaryja u zagrebačkoj Esplanadi bila je proslava povijesti, ali i obnova zavjeta da ostanemo na strani dobra. U dostojanstvenoj i nadahnjujućoj atmosferi, guverner Obuljen je podsjetio kako se velika djela ne rađaju iz moći, već iz poniznog služenja i duboke ljudskosti.
Vrhunac ove posebne godine bila je Distriktna konferencija u Vodicama – ne samo susret, već pravi festival rotarijanstva. Kroz nadahnuta predavanja, tople riječi i osmijehe koji su ispunili dvoranu, ponovno smo osjetili zašto smo dio ove obitelji. Bilo je to vrijeme kada su ideali postali stvarnost, a vrijednosti poput empatije, solidarnosti i vizije budućnosti zasjale punim sjajem.
Davorko je vodio ovu godinu s dostojanstvom, srcem i ležernošću. Njegov mandat ostat će upamćen kao vrijeme u kojem smo ponovno otkrili koliko je važno da smo tu - jedni za druge, graditi mostove i ostavljati svijet boljim nego što smo ga zatekli.
Jer, na kraju, ono što najdublje ostaje nije funkcija – već trag dobrote koji se ostaje u svima.